Skitnica
Ponekad ne volim to Sunce,
a ponekad mrzim i samog sebe
ali mi uvek srce zadrhti
kad samo pomislim na tebe.
Znam da onda i Sunce
ce vecno za mene sijati,
a koliko te ljubavi ja volim
bojim se nikada neces znati..
a volim te tako kao sto
skitnica voli da skita,
kao sto sanjar snove sanja,
kao sto pesnik voli da pise,
a sada mi reci nesto ljubavi,
da li te iko ikada voleo vise.
Gledamo nocas zelena polja
dok vetar raznosi ti kosu,
odavno je vec procvetalo cvece
i upilo prvu jutarnju rosu,
a tamo gore pod dno neba,
visoko tamo iznad brega,
stoji vrh neke crne planine,
s' belom kapom od snega..
Vetar dize prasinu sa puta,
a cuje se i prvi pev ptica
za jednom sto uplaseno odleti,
ostala je samo zanjihana zica.
Na jednoj strani plavog neba
kao da zalosno Sunce sija,
na drugoj su oblaci tamni
kao da sam i ja u njima,
i u tom svetu tisine,
u tom svetu neke crne tame,
spustam nezno glavu na tvoje rame,
i kroz oblake tada letim,
na krilima moga sna,
sve do pesama stihova i nota.
Ponekad mucim tako samog sebe
pitanjem hocu li biti shvacen,
ponekad se kaznjavam mislju,
da u jednu obicnu zamku sam
svojom krivicom uhvacen,
ponekad samog sebe mrzim
mislim da nista ne vredim,
bezim od sebe skrivam se u sebi,
a onda skoro uvek
tebe ljubavi moja povredim.
Secas se mozda i one svece,
znao sam da se moj zivot tada ludo okrece,
a dok prvi onaj plamen prigori,
znaj ljubavi tada samo jedno
da te zauvek moje srce voli.
I dan danas ista devojka kada prochitam pesmu
Ove su pisane pre 4 god.